Ugovor o ustupanju i raspodeli imovine za života – uslovi, prava naslednika i zaštita vlasnika

Želite da za života raspodelite stan, kuću ili zemljište svojoj deci, ali da pritom zadržite pravo da koristite imovinu? Pre nego što donesete odluku, važno je da znate čija je saglasnost potrebna, kakva prava ima Vaš bračni drug i šta se dešava ako potomak ne ispuni dogovorene obaveze.

Ugovor o ustupanju i raspodeli imovine za života, omogućava pretku da svoju postojeću imovinu ustupi potomcima. Pravilno sastavljen ugovor može pomoći da se porodični imovinski odnosi urede unapred i smanji mogućnost budućih nesporazuma.

Ovaj ugovor nije isto što i poklon, testament ili ugovor o doživotnom izdržavanju. Razlike su važne upravo zbog trenutka prenosa imovine, saglasnosti potomaka i zaštite nužnih naslednika.

Šta je ugovor o ustupanju i raspodeli imovine za života?

Ovim ugovorom predak, kao ustupilac, za života ustupa i raspodeljuje svoju imovinu potomcima.

Na primer, roditelj može jednom detetu ustupiti stan, a drugom zemljište. Istovremeno može za sebe zadržati pravo korišćenja stana ili ugovoriti određene obaveze potomaka.

Raspodela ne mora biti jednaka. Međutim, dogovor o tome ko šta dobija mora biti postignut.

Ko su učesnici i čija je saglasnost potrebna?

Imovinu ustupa predak, na primer roditelj, deda ili baba, a primaoci su njegovi potomci. Ugovorom može biti obuhvaćen i bračni drug ustupioca, uz njegovu saglasnost.

Za punovažnost ugovora potrebna je saglasnost svih ustupiočevih potomaka koji će po zakonu biti pozvani da ga naslede.

Zato nije dovoljno uzeti u obzir samo potomke koji dobijaju imovinu. Saglasnost može biti potrebna i od potomka kojem raspodelom ništa ne pripada.

Ako roditelj ima dvoje dece i želi da stan ustupi samo jednom detetu, potrebno je dobiti i saglasnost drugog deteta.

Potomak koji nije dao saglasnost prilikom zaključenja ugovora može je dati naknadno.

Šta ako neki potomak ne da saglasnost?

Izostanak saglasnosti ne znači da će svi izvršeni prenosi automatski biti poništeni.

Ako se sa ustupanjem i raspodelom nije saglasio potomak koji kasnije postane naslednik, imovina ustupljena ostalim naslednicima smatra se poklonom. Tada mogu postati relevantna pravila o uračunavanju poklona i zaštiti nužnog dela.

Praktično, roditelj može verovati da je raspodelom konačno uredio nasledne odnose, dok izostanak saglasnosti jednog potomka ostavlja prostor za kasnije naslednopravne zahteve.

Zakon predviđa i posebne situacije u kojima je ugovor punovažan i bez ranije date saglasnosti: ako potomak koji nije dao saglasnost umre pre ustupioca, odrekne se nasleđa ili je nedostojan za nasleđivanje, a ne ostavi potomstvo.

Zato se posledice izostanka saglasnosti procenjuju prema konkretnoj porodičnoj situaciji i zakonskim pravilima.

Koja imovina može biti predmet ugovora?

Ugovor može obuhvatiti celokupnu postojeću imovinu ustupioca ili samo njen deo.

Predmet raspodele mogu biti, na primer:

  • stan, kuća, garaža ili poslovni prostor;
  • građevinsko ili poljoprivredno zemljište;
  • vozilo i druge pokretne stvari;
  • novčana sredstva.

Predmet ugovora mora biti precizno određen. Kod nepokretnosti treba proveriti katastarske podatke, osnov sticanja, vlasništvo i eventualne terete.

Buduća imovina nije automatski obuhvaćena ugovorom. Zakon dopušta raspodelu samo imovine koja postoji u času ustupanja i raspodele. Ništava je odredba ugovora kojom bi se raspodelila dobra koja će se tek zateći u ustupiočevoj zaostavštini.

Kakav je položaj bračnog druga?

Ovde treba razlikovati dva pitanja: pravo bračnog druga na nužni deo i njegovo pravo na zajedničkoj imovini.

Bračni drug i nužni deo

Ustupilac može raspodelom obuhvatiti i svog bračnog druga, ako se on saglasi. Tada bračni drug ima isti položaj kao potomci ustupioca.

Ako bračni drug nije obuhvaćen raspodelom, njegovo pravo na nužni deo ostaje nedirnuto. Za zaštitu tog prava, imovina raspodeljena potomcima smatra se poklonom, dok ugovor između potomaka ostaje na snazi.

Zato saglasnost dece sama po sebi ne rešava i pitanje nužnog dela supružnika.

Zajednička imovina supružnika

Ako je nepokretnost zajednička imovina supružnika, jedan supružnik ne može njome raspolagati kao da je njen isključivi vlasnik.

Zajedničkom imovinom supružnici raspolažu zajednički i sporazumno. Dok udeli nisu utvrđeni, supružnik ne može samostalno preneti ni svoj neopredeljeni udeo pravnim poslom među živima.

Važno je i da upis nepokretnosti samo na jednog supružnika ne dokazuje sam po sebi da je ona njegova posebna imovina. Potrebno je proveriti kada je i po kom osnovu stečena, kao i da li postoji sporazum o deobi, bračni ugovor ili sudska odluka.

Kada potomak stiče svojinu na nepokretnosti?

Ugovor o ustupanju i raspodeli imovine služi prenosu imovine za života ustupioca. Ipak, kod nepokretnosti treba razlikovati zaključenje ugovora od sticanja prava svojine.

Ugovor predstavlja pravni osnov, a svojina na nepokretnosti po tom osnovu stiče se upisom u registar katastra nepokretnosti.

Zbog toga nije dovoljno samo potpisati ugovor. Treba obezbediti da isprava i ostala dokumentacija ispunjavaju uslove za odgovarajući upis u katastar.

Pre prenosa treba razmotriti i njegove praktične posledice: ustupilac nakon prenosa svojine više ne raspolaže nepokretnošću kao vlasnik. Prava koja želi da zadrži zato treba urediti unapred.

Kako ustupilac može da zadrži pravo korišćenja imovine?

Prenos vlasništva ne mora značiti da ustupilac treba da napusti stan ili kuću.

Zakon dopušta da ustupilac za sebe, svog bračnog druga, oboje ili drugo lice zadrži pravo uživanja na svim ili pojedinim ustupljenim dobrima. Mogu se ugovoriti i doživotna renta, izdržavanje ili druga naknada.

U zavisnosti od potreba, ugovorom se može urediti pravo stanovanja ili plodouživanja, uz odgovarajući upis u katastar.

Na primer, roditelj može ugovoriti prenos stana na dete i za sebe zadržati doživotno pravo stanovanja. Ugovor i upisi treba jasno da razdvoje pravo svojine deteta od prava roditelja da nastavi da živi u stanu.

Treba precizirati i praktična pitanja:

  • ko može da koristi nepokretnost;
  • da li se pravo odnosi na celu nepokretnost ili njen deo;
  • ko snosi troškove korišćenja i održavanja;
  • šta konkretno obuhvata ugovoreno izdržavanje;
  • u kojim rokovima se izvršavaju novčane ili druge obaveze.

Usmeni porodični dogovor da roditelj „može da ostane koliko želi” nije zamena za jasno uređeno pravo.

Da li ustupljena imovina ulazi u zaostavštinu?

Po pravilu, imovina ustupljena punovažnim ugovorom ne ulazi u zaostavštinu i ne uzima se u obračun nužnog dela. Zaostavštinu čine dobra koja nisu obuhvaćena ugovorom i ona koja je ustupilac naknadno stekao.

Međutim, ovo pravilo treba čitati zajedno sa zakonskim izuzecima:

  • ako potrebnu saglasnost nije dao potomak koji postane naslednik, ustupljeni delovi smatraju se poklonima;
  • ako bračni drug nije obuhvaćen raspodelom, njegovo pravo na nužni deo ostaje zaštićeno;
  • posebna pravila važe za nužni deo potomka koji je nakon opoziva vratio primljenu imovinu.

Više o utvrđivanju zaostavštine i naslednika možete pročitati u tekstu Ostavinski postupak – dokumentacija, rokovi i troškovi.

Ko odgovara za dugove ustupioca?

Potomci ne preuzimaju odgovornost za ustupiočeve dugove samim tim što su primili imovinu po ovom ugovoru, osim ako je drugačije ugovoreno.

Ako potomak preuzima obavezu izmirenja određenog duga, treba jasno navesti o kojem dugu je reč i kako se obaveza izvršava.

Istovremeno, ustupiočevi poverioci mogu pobijati ugovor pod uslovima za pobijanje besplatnih raspolaganja. Raspodela imovine zato nije pouzdan način izbegavanja naplate postojećih dugova.

Da li ugovor može da se opozove?

Ustupilac može zahtevati vraćanje onoga što je potomak primio ako je potomak prema njemu pokazao grubu neblagodarnost.

Vraćanje može zahtevati i ako potomak ne daje izdržavanje određeno ugovorom ustupiocu ili drugom licu, odnosno ne izmiri ustupiočeve dugove koje je preuzeo da plati.

Kod neizvršenja drugih ugovorenih tereta, sud procenjuje njihov značaj za ustupioca i ostale okolnosti. Od toga zavisi da li će ustupilac imati pravo da zahteva vraćanje imovine ili prinudno izvršenje obaveze.

Samo predomišljanje ustupioca nije zakonski razlog za opoziv zbog grube neblagodarnosti ili neispunjenja obaveza.

Potomak koji vrati primljeno može nakon smrti ustupioca zahtevati nužni deo. Pri njegovom obračunu, imovina ustupljena ostalim potomcima i bračnom drugu smatra se poklonom.

Razlike u odnosu na poklon, testament i doživotno izdržavanje

Ugovor o poklonu

Za poklon jednom detetu nije potrebna saglasnost ostale dece samo zato što su budući naslednici. Međutim, poklon zakonskom nasledniku može biti značajan za obračun naslednog i nužnog dela.

Kod ugovora o ustupanju i raspodeli ključna je potrebna saglasnost potomaka, dok se posledice po nužni deo procenjuju uz posebnu zaštitu bračnog druga i druge zakonske izuzetke.

Testament

Testamentom se raspolaže imovinom za slučaj smrti. On sam po sebi ne prenosi svojinu za života zaveštaoca, a zakon dopušta njegovo opozivanje.

Ugovor o ustupanju i raspodeli služi prenosu imovine za života i ne može se poistovetiti sa jednostrano opozivom poslednjom voljom.

Ugovor o doživotnom izdržavanju

Kod ugovora o doživotnom izdržavanju davalac se obavezuje da izdržava primaoca i brine o njemu do kraja života, a prenos ugovorene imovine vezuje se za smrt primaoca. Davalac ne mora biti potomak, niti je saglasnost ostalih naslednika uslov zaključenja.

Kod ustupanja i raspodele imovina se prenosi za života pretka. Izdržavanje može biti ugovoreno, ali nije obavezni sadržaj svakog takvog ugovora.

Navedene razlike proizlaze iz pravila o poklonima i nužnom delu, opozivu testamenta i ugovorima koje regulišu odredbe Zakona o nasleđivanju.

Detaljnije o drugoj mogućnosti pročitajte u tekstu Ugovor o doživotnom izdržavanju..

Kako se ugovor zaključuje i šta treba pripremiti?

Ugovor mora biti zaključen u obliku javnobeležnički potvrđene, odnosno solemnizovane isprave. Obična overa potpisa nije dovoljna.

Javni beležnik mora posebno upozoriti ugovorne strane na zakonom propisane posledice po zaostavštinu i nužni deo i uneti odgovarajuću napomenu u klauzulu o potvrđivanju.

Za pripremu ugovora korisno je prikupiti ili proveriti:

  • identifikacione podatke učesnika, odnosno važeće lične karte i pasoše;
  • podatke o potomcima i bračnom statusu ustupioca;
  • dokumentaciju o vlasništvu i osnovu sticanja imovine;
  • katastarske podatke i postojeće terete;
  • predlog raspodele;
  • prava koja ustupilac želi da zadrži;
  • obaveze koje potomci treba da preuzmu.

Tačan obim dokumentacije zavisi od predmeta ugovora i porodičnih okolnosti. Ako je neko od učesnika maloletan ili postoji pitanje poslovne sposobnosti ili zastupanja, potrebna je posebna pravna provera.

Koliko košta zaključenje ugovora?

Pri proceni troškova treba odvojeno razmotriti sastavljanje ugovora, javnobeležničku potvrdu, odgovarajuće upise i eventualne dodatne isprave.

Za konkretan obračun potrebno je znati vrednost i vrstu imovine, broj učesnika i obim potrebnog rada. Pre potpisivanja treba proveriti i poreski tretman konkretnog prenosa.

Zbog toga jedan unapred naveden iznos ne bi predstavljao pouzdanu procenu za svaki slučaj.

Najčešća pitanja

Da li imovina mora biti podeljena jednako između dece?

Ne mora. Međutim, nejednaka raspodela ne uklanja potrebu za saglasnošću potomaka koji će po zakonu biti pozvani da naslede ustupioca.

Da li svi unuci moraju dati saglasnost?

Ne automatski. Potrebno je utvrditi ko će biti pozvan na zakonsko nasleđivanje. Položaj unuka posebno je značajan kada dolaze na mesto svog roditelja prema pravu predstavljanja.

Da li pravo stanovanja znači da roditelj ostaje vlasnik?

Ne. Pravo svojine i pravo stanovanja nisu isto. Dete može steći svojinu, dok roditelj zadržava posebno ugovoreno pravo da stanuje u nepokretnosti. Zato sadržinu prava i odgovarajući upis treba pažljivo urediti.

Da li posle raspodele može ostati imovina za nasleđivanje?

Da. Ugovor ne obuhvata automatski ono što je ustupilac naknadno stekao, niti imovinu koju je izostavio iz raspodele. Ta dobra mogu činiti njegovu zaostavštinu, prema članu 186. Zakona o nasleđivanju.

Da li obrazac sa interneta može zameniti pripremu ugovora?

Obrazac može pokazati okvirnu strukturu, ali ne utvrđuje ko treba da da saglasnost, da li je imovina zajednička, kakvi tereti postoje i kako zaštititi pravo stanovanja ili izdržavanja.

Upravo te okolnosti određuju da li će ugovor odgovarati stvarnom dogovoru porodice.

Pravna pomoć pri raspodeli imovine za života

Pre raspodele imovine važno je razjasniti ne samo kome će ona pripasti već i kako će ustupilac živeti nakon prenosa, koja prava zadržava i šta se dešava ako dogovorene obaveze ne budu ispunjene.

Advokat može proveriti dokumentaciju i porodične okolnosti, objasniti razlike između raspoloživih pravnih rešenja i sastaviti ugovor prilagođen interesima klijenta.

Pravna provera naročito je korisna kada:

  • imovina treba da bude raspodeljena nejednako;
  • neki potomak ne želi da da saglasnost;
  • postoji zajednička imovina supružnika;
  • ustupilac želi da zadrži pravo stanovanja ili ugovori izdržavanje;
  • podaci o vlasništvu i nepokretnosti nisu uređeni.

Više o pravnoj pomoći u ovoj oblasti možete pročitati na stranici Nasledno pravo.

Ako razmišljate o raspodeli imovine za života, Advokatskoj kancelariji Kalušev možete se obratiti radi pravnog saveta, pregleda dokumentacije i sastavljanja ugovora, pre nego što preuzmete obaveze i izvršite prenos imovine. Tekst pruža opšte informacije o pravu Republike Srbije. Izbor ugovora i njegove posledice potrebno je proceniti prema konkretnim porodičnim i imovinskim okolnostima.

Planirate raspodelu imovine za života?

Za pravni savet, pregled dokumentacije ili sastavljanje ugovora o ustupanju i raspodeli imovine za života, možete se obratiti advokatskoj kancelariji telefonom ili e-mailom.